miny
26.01.2015., ponedjeljak
|
Istina je ponekad okrutna. Ponekad ju ne želiš čuti jer znaš koliko će te zaboljeti. Radije si slijep da se spasiš povrijeđenosti. Ali kad tad pasti će maska s očiju... vidjet ćeš sve greške. Svoje, njegove. Okrenut ćeš se i vidjeti da tuga sustiže. Da je u trku i da nema smisla bježati. Da nema smisla pokrivati se novim lažima... Da... voljela ga je. Iskreno... ludo. Sve mu je dala. I ono što je tražio i ono što nije. Nije niti trebao. Samo njegov pogled, dodir, iz nje je izvlačio sve. Bila mu je pokorna. Ne sluškinja. To nikako. Nikada to ne bi dozvolio. Samo poslušna i njegova... Potpune suprotnosti a toliko privlačnosti. Toliko želje. Toliko potrebe. Nikada nije znala da li je pogriješila. Da li je trebala pobjeći glavom bez obzira dok je još mogla. Dok je još imala snage reći mu ne. Dok joj nije uzeo srce, dušu,misli..Dok nije postala njegovo vlasništvo. Znali su mu drugi reći da ima ropkinju. Da ju je promijenio, da je stvorio ono što mu je trebalo. Znalo ga je to povrijediti, jer nije to htio. Nije mu to bila namjera. Volio je njen osmijeh, samo... ponekad je bila preglasna. Volio je njenu razigranost, samo... previše je pažnje privlačila. Volio je njenu društvenost ali strah od gubitka ga je ubijao... Bila je svjesna svega,samo tada ju to nije smetalo. Bila je uvjerena da je vrijedan toga. Da se za njega mora promijeniti. Da je to ljubav kakvu nitko ne poznaje. Možda i je ponekad bi si pomislila, jer ipak nikad ju nije vrijeđao. Nikada nije zbog njega plakala jer je bio grub. Pazio ju je. Bila je sigurna. Samo ju je malo prilagodio sebi... |
Google & Radio Mileva :)
|
Imate li i vi svoju frendicu Google? Ili radio Milevu? Ja ih obožavam!! Jednoj sam vjenčana kuma a druga mi je susjeda, frendica, dadilja... Uz njih malo kad trebam internet. Dovoljno je odvojiti 2-3 sata vremena, sjesti na kavu i sve saznaš, sve podijeliš i znaš da će drugi biti obavješteni kad je to potreba. Nekome se može činiti previše 2-3 sata za kavu. Naravno mislila sam 2-3 sata po osobi. :) Ali to su divna 2-3 sata, vjeruj mi... |
24.01.2015., subota
|
U trenucima kad su moje misli grube, nemilosrdne, kad mašta nije nešto pozitivno tvoja ljubav radi čuda. Kažu čuda ne postoje! Lažu, pojma nemaju kakva čuda ljubav čini, okusili ljubav tada nisu ako u to ne vjeruju. Slomljena nisam kad sam tvoja, sudbinu tebi prepuštam vjerujem ti, jer ljubavi treba vjerovati. Kažu, ljubav boli, ljubav se u tugu pretvara, zbog ljubavi da sam slijepa. E pa neka sam, jer ljubav to i je. Ljubav su otkucaji srca, ponekad nepravilni, ludi, bolni. Usponi i padovi. Uzbuđujuća, uznemirujuća... Sigurna, utočište... Sve... samo ne dosadna... |
23.01.2015., petak
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih...
|
Sjećate li se pjesme Vesne Parun "Ti koja imaš ruke nevinije od mojih" ? Prvi put sam se susrela s njom u srednjoj školi. Svi smo se smijali ne kužeći o čemu ta luda žena priča. Zašto ona piše pjesmu nekoj tamo koja će joj oteti dečka? Bili smo svi prebalavi da bi shvatili poantu. Danas sam ju opet pročitala. Danas sam ju razumjela sve. Danas sam joj se divila... "I žedne zmije koje ja ukrotih pred tobom biti će ponizne" |
|
Super mi je kad vidim starceke,kojima je ocito zivot dosadio,kako pretrcavaju cestu sa 4 trake samo 300 metara od semafora... |
Ja to mogu! Ja to hoću!!
|
Ono što ne volim je da me se podcjenjuje, da mi se govori da ja to ne mogu, da nisam realna... Čitala sam puno o tome kako su šefovi grozni, kako maltretiraju... Ono kroz što sam ja prošla je bilo mobing cijele ekipe s kojom radim. Ne znam zašto mi je to danas prošlo kroz glavu i zašto imam potrebu opet to izbaciti iz sebe... Uglavnom prije 4 godine sam bila šefica jednog dućana sportske opreme i kako je firma lagano propadala tražila sam drugi posao. bilo kakav. Dobila sam priliku zaposliti se u branši koja nije moja struka. Rekla sam da sam završila trgovačku školu i nije me toga sramota. Poslije toga sam još završila prekvalifikaciju za komercijalistu. Nisam bila dovoljno odgovorna da upišem faks, na žalost, ali mislim da me to ne karakterizira kao nekvalificiranu za neke poslove. Smatram da se sve može naučiti ako se želi. No dobro, otišla sam na taj razgovor za posao i iskreno rekla da želim raditi, da želim naučiti nešto novo. Osoba koja je vodila razgovor za posao je bio regionalni voditelj. Svidjela sam mu se s tim stavom i postavio je uvjete. S obzirom da se moje radno mjesto sastoji od toga da ljudi ovise o meni i da ne smijem griješiti u prodaji, dobila sam uvjet da u roku 6 mjeseci naučim ono što bi naučila u toj srednjoj školi te da se dokažem da ja to mogu. Prvi radni dan... Šefica je cijelo vrijeme kolutala očima i komentirala kako će sad ona morati 6 mjeseci raditi cijele dane da me sve nauči.Napomena: NIJE RADILA NITI JEDAN DAN :) Radne kolege nisu sa mnom niti razgovarale jer nisam im niti do koljena. Došla sam doma sva u suzama, htjela odustati i stavila na papir sve pozitivno i negativno u vezi tog posla. Naravno negativno je bilo samo to kako su se odnosili prema meni. Idući dan sam radila jutarnju smjenu sa šeficom. Pokušala sam izvući iz nje što više podataka a onda shvatila da mi ona ne može biti izvor podataka. Taj dan sam se zaklela da ću postati bolji radnik od nje. Sve što sam mogla uzela sam doma i učila. Danima sam proučavala, slušala kolege kako prodaju, visila na internetu a onda nakon nekih 2 tjedna ostala sama na poslu i obavila svoju prvu prodaju. Pa još jednu, pa još jednu... jedno popodne sam vodila zanimljiv razgovor sa kolegicom koja je poslije preseljena u drugi dućan (na sreću). Razgovarale smo o tome da li je meni mjesto tu jer nisam završila tu srednju školu. Pokušala je pitanjima o poslu dokazati da ja ne znam ono što je ona naučila za vrijeme školovanja. Greška :) Do tad sam već rasturala i bila puna sebe. Da jesam! I to s razlogom. Znala sam svu teoriju koju i ona zna, znala sam prodaju, plus to što sam završila trgovačku imala sam već i taktiku kako prodati nešto. Iduće što je komentirala je bilo da sam došla preko veze u firmu, što nije istina. Bila je ljuta. "Ja sam se 4 godine mučila da bi ti radila moj posao a moje prijateljice iz srednje škole su na burzi" bio je njen komentar. "Draga i ja sam završila srednju školu, a to što tvoje kolegice smatraju da su bolje pa ne pristaju za početak raditi za minimalac je njihov problem. Ja sam se dokazala, znam isto što i ti." "Ne, ne znaš." U tom trenutku sam se okrenula i otišla raditi nešto pametnije. Razmišljala sam da li je ona u pravu, jer očito svi oko mene tako misle, inače se ne bi tako ponašali prema meni. Bilo mi je krivo ako sam uzela posao nekome tko je kvalificiraniji od mene. Razmišljala sam o otkazu. A onda su zaposlili novu curu. Da, završila je tu srednju i još i faks. Ušla je u dućan prvi radni dan tako da sam se osjećala manjom od makova zrna. Naravno šefica ju je odmah uputila da ja nisam iz njihove branše i to je bilo to. Ona ne razgovara sa mnom... bila sa luuuda!!! Taj dan smo nas dvije radile popodnevnu smjenu. Ode šefica doma, uđe stranka a ova sjedi. Ništa, odem poslužim. Uđe druga stranka ova opet ništa. Sjedi i proučava kataloge. Ništa ja ne komentiram već pošaljem čovjeka njoj da mu ona proda a ono... HAHAHA zlobna sam, ali ona ne zna raditi. Ona zna teoriju ali prodaja nula bodova. Vidim ja muči se ona, prevrće taj katalog kao da će joj sam od sebe on reći šta treba jadnom čovjeku pa dođem i preuzmem. Još se kraljica naljuti jer sam joj uzela stranku :) pitam ja nju nešto u vezi posla, kako bi ona meni to i to prodala a ona šuti. Da ne dužim, ona je završila tu školu i zna bolje teoriju od mene ali želju za poslom nema niti upola kao ja a još manje znanja o prodaji koja je ključ svega. Mjeseci su prolazili i znam da će ovo sad ispasti kao da se hvalim ali briga me, ispunila sam svoj cilj. Bolja sam i od nje a i od šefice. Sad mi može reći tko šta hoće, ne bitno . Ja znam što sam postigla. Ja znam što sam naučila. A brojevi na kraju mjeseca govore umjesto mene tko je na vrhu piramide u prodaji :) Oznake: mobbing |
22.01.2015., četvrtak
muško..
|
Sometimes I hate every single stupid word you say Sometimes I wanna slap you in your whole face There's no one quite like you You push all my buttons down I know life would suck without you At the same time, I wanna hug you I wanna wrap my hands around your neck You're an asshole but I love you And you make me so mad I ask myself Why I'm still here, or where could I go You're the only love I've ever known But I hate you, I really hate you, So much, I think it must be... Obožavam ovu pjesmu, posebno ove stihove. Ponekad doslovno opisuje kako se osjećam dok on stoji ispred mene i bljedo me gleda. Ponekad se jedva suzdržavam da ga ne opalim pa si nabrajam sve njegove pozitivne strane... sreća pa ih ima :) A opet ima dana kad me drži kao kap vode na dlanu, kad je savršen, bolji od drugih... |
 |
Srednje dijete
|
Danas mi je mama rekla da je bila u krivu što se tiče mene. Danas mi je rekla da imam dobar život i pogled na život. Zašto je to važno? Srednje dijete sam. Starija sestra i mlađa su obje faks završile. Ja jedva srednju trgovačku :) Uvijek sam bila tema razgovora zbog svog ponašanja u tinejdžerskim danima. Zadavala sam glavobolje. Nisam ponosna na to, ali bar sam prošla svašta. E sad, starija sestra je ostala trudna sa 17 godina. Ja sam tada imala 14. No to nije bio smak svijeta jer je završila srednju i faks pa su svi bili ponosni na nju kako je to divno odradila. Naravno tada su krenuli moji problemi jer ako se njoj to dogodila šta se tek od mene može očekivati. Dobila sam zabranu izlazaka, a i kad bih išla van mama je dolazila po mene.:)) Društveni život mi je bio koma a njoj u inat sam svašta radila. No i to je prošlo. Završila sam tu srednju i odmah se zaposlila. Našla dečka i odselila se s njim. Mama je bila u komi. Imala je cijeli scenarij kako ću završiti...i niti jedan nije bio dobar... Godine su prilazile a ja sam odrastala i potpuno se osamostalila. Mlađa sestra napunila 17 godina i... zamalo ostala trudna.. Ajde izvukla se, završila srednju i otišla na faks. U tom trenutku mi je prošlo kroz glavu kako bi bilo lijepo da mi mama da bar malo pohvale nakon niza godina iščekivanja nevolja. Ali ništa od toga. Samo je govorila kako ćemo ju u grob stjerati. I dalje sam bila u istom košu sa ove dvije lude :) Ja napunila 26 i udala se. Sad joj je došlo u glavu koliko je sumnjala u mene samo jer sam drugačija od njih dvije. Sad je shvatila koliko me je podcijenila. Sad sam jedina koja ju zove redovito. Sad smo si super :) Zato je bitno. Tko god je srednje dijete shvatit će me :)) |
|
Zanimljivo kako nekada vrijeme jako sporo ide... Gledam kroz prozor i doslovno sve miruje. Oblaci stoje na mjestu, na ulici nigdje nikoga. Imam osjećaj da sam sama na svijetu i uživam u tome... Uživam u tišini. U svojim mislima. Smirena sam. Ne postoje problemi. Zadovoljna sam... |
